Piše: Ratnik svijetlosti
========================
U Hrvatskoj se već godinama tolerira obrazac ponašanja prema braniteljskim udrugama koji ne bi smio biti prihvatljiv ni u jednoj uređenoj državi. Umjesto partnerskog odnosa, mnoge lokalne institucije prema braniteljima nastupaju s visine, očekujući poslušnost i poniznost, kao da je riječ o podređenima, a ne o ljudima zahvaljujući kojima danas uopće obnašaju svoje funkcije.
Dovoljno je da branitelj dođe u svoju jedinicu lokalne samouprave i pokuša riješiti konkretan problem — ako ne nastupi kao „pokorni sluga“, razgovor se prekida, vrata se zatvaraju, a u pozadini kreće dobro poznata kampanja etiketiranja: „što si ovaj umišlja“, „opet se netko žali“, „problematičan je“. Umjesto rješavanja problema, institucije stvaraju neprijatelje. Umjesto dijaloga, biraju bahatost. A rezultat je sve dublja podjela na „naše“ i „njihove“.
Još je poraznija slika elektroničke komunikacije. Prema propisima, na svaki službeni e-mail mora se odgovoriti. No praksa govori suprotno. Zajednica BRANITELJI ZAJEDNO poslala je više od pedeset prijedloga i upita — odgovoreno je na jedanaest. Županije gotovo ne odgovaraju. JLS u pravilu ne odgovaraju. Jedine institucije koje dosljedno poštuju zakon i osnovnu pristojnost su Ministarstvo hrvatskih branitelja, NZRCD i Ured za udruge Vlade RH.
Kada se instituciju upozori na administrativnu šutnju, umjesto isprike i ispravka, kreće nova etiketa: „bezobrazan“, „onaj koji samo prijavljuje“. Umjesto da se prekršitelj kodeksa ponašanja sankcionira, čelnici ga štite, a prijavitelja proglašavaju „svađalicom“. To nije sustav — to je zloupotreba sustava.
Posebno zabrinjava način dodjele javnih sredstava. Umjesto da se vrednuje kvaliteta projekta i korist za zajednicu, presudna postaje podobnost. Najviše sredstava dobivaju „miljenici“ lokalnih struktura, često bez ispunjavanja osnovnih zakonskih obveza poput javne objave izvješća o utrošku sredstava. Transparentne udruge koje rade po zakonu dobivaju mrvice — 30%, 40% — iznose koji onemogućuju provedbu projekta. To nije financiranje, to je poruka: „Ne želimo da radite.“
Takva praksa nije samo nepoštena. Ona je opasna. Ona guši inicijativu, potiče klijentelizam i šalje jasnu poruku da se pošten rad ne isplati. Braniteljske udruge ne traže privilegije. Traže samo ono što bi trebalo biti minimum u svakoj demokraciji: odgovor na e-mail, poštivanje kodeksa, jednaka pravila za sve i vrednovanje projekata prema njihovoj stvarnoj vrijednosti.
Zajednica BRANITELJI ZAJEDNO poziva sve institucije, posebno na lokalnoj razini, da prestanu ignorirati zakone koje su same donijele, da prestanu štititi bahatost i da počnu raditi ono što im je dužnost — služiti građanima, a ne vlastitim interesima.
Jer šutnja institucija nije samo neprofesionalna. Ona je društveno razorna.
