Piše: Željko Tomašić
========================
Kao građanin Hrvatske, ogorčen sam i duboko razočaran prizorima koji se iz godine u godinu ponavljaju na južnim graničnim prijelazima. Ono što se dogodilo ovih dana – kolone duge kilometre, čekanja od 10, 15 pa i 28 sati, ljudi zarobljeni u automobilima na +40°C bez hlada, vode, benzinske postaje ili ikakve infrastrukture – nije nikakva “izvanredna situacija”. To je predvidiv kolaps, rezultat ustaljene neorganizacije i potpunog izostanka odgovornosti.
Promet nije krivac. Promet je predvidljiv.
Krivac je sustav koji se godinama ne mijenja.
1. Godinama se zna što se događa u sezoni – i ništa se ne poduzima
Svake godine ista priča:
- gužve na Karamatićima,
- kolaps na Karasovićima,
- zastoji kod Metkovića,
- prometna paraliza na ulazu u Crnu Goru.
I svake godine se izgovor ponavlja: “pojačan promet”. Kao da je promet neka prirodna katastrofa koja se ne može predvidjeti.
Istina je jednostavna: promet je očekivan, sezona je očekivana, kolone su očekivane – ali reakcija sustava nije.
2. Hrvatska strana granice – slika neorganizacije
Na hrvatskoj strani:
- otvaraju se 1–2 trake u vrhuncu sezone,
- nema preusmjeravanja prometa,
- nema privremenih koridora,
- nema mobilnih timova,
- nema hlada, kioska, vode, WC-a,
- nema nikakve infrastrukture za ljude koji čekaju satima.
A kad konačno dođeš na red – procedura traje 15 sekundi. Skeniranje dokumenta i “sretan put”.
To je najgori dokaz da problem nije u provjerama, nego u organizaciji.
3. Ovo je sramota za državu koja se predstavlja kao moderna članica EU
Turisti koji su jučer satima stajali u kolonama neće se vratiti. Zaobilazit će Hrvatsku u širokom luku. I prenosit će priče o:
- pustari bez infrastrukture,
- granici koja izgleda kao iz 1985.,
- državi koja ne zna upravljati vlastitim prometom,
- kaosu koji se ponavlja iz godine u godinu.
To je reputacijska šteta koju nitko ne želi priznati.
4. Krivci su jasni – i nisu “okolnosti”
Kriv je MUP
Za organizaciju rada na granici, broj traka, broj službenika, operativno upravljanje.
Kriv je HAK
Za nepostojanje pravovremenog preusmjeravanja prometa i informiranja.
Krive su lokalne policijske uprave
Za nedostatak koordinacije, improvizacije i upravljanja prometom na terenu.
Kriv je sustav koji ne poznaje odgovornost
Jer se kolaps ponavlja, a nitko ne odgovara.
5. Ovo nije “viša sila” – ovo je propust sustava
Kad se čeka 28 sati na granici, to nije:
- sudbina,
- nesreća,
- izvanredna situacija,
- neočekivani promet.
To je organizacijski neuspjeh.
I dok se god odgovornost bude razvodnjavala, a sustav bude funkcionirao po inerciji, ovakve slike će se ponavljati.
6. Građani su umorni od izgovora
Ja sam već odustao od putovanja u Crnu Goru – ne zbog Crne Gore, nego zbog Hrvatske. I nisam jedini.
Kad država natjera vlastite građane da izbjegavaju vlastite granice – onda je jasno da problem nije u prometu, nego u sustavu.
Zaključak
Ovo nije kritika iz ljutnje, nego iz brige. Jer Hrvatska može bolje. Hrvatska mora bolje. Ali dok se odgovornost izbjegava, a neorganizacija opravdava “pojačanim prometom”, kolone će ostati simbol nebrige i nekompetencije.
A građani – i turisti – će to zapamtiti.
