Dragovoljac Domovinskog rata Branko Marinčić – Đinac iz Međimurja od prvih se dana stavio na raspolaganje Domovini. Krajem kolovoza 1991. pridružuje se Sportskoj četi, gdje se odmah ističe hrabrošću, pouzdanošću i spremnošću na svaku zadaću. Suborci ga prihvaćaju kao čovjeka na kojega se uvijek može računati.
Njegovo geslo postaje: „Nikada se ne predati, jer znamo za što se borimo.“ Tu odlučnost Branko je prenosio na sve oko sebe.
Sredinom listopada 1991. sa Sportskom četom odlazi na pakračko bojište, a potom se pridružuje 54. samostalnoj pješačkoj bojni, gdje ostaje do svoje pogibije. Pod zapovjedništvom Zvonimira Košira, zapovjednika dragovoljačke prve satnije, Branko ulazi u jutarnjim satima u ulične borbe za Lipik. Grad se tada branio na dva ključna položaja – kod škole i kod groblja.
Branko je poginuo 28. prosinca 1991. u borbama za Lipik
U borbama prsa u prsa pogiba maloljetni branitelj Robert Klasnić, Lipičanin. Pokušavajući ga izvući iz izravne vatre neprijatelja, pogiba i Branko Marinčić – Đinac. Nekoliko minuta poslije stradava i zapovjednik obrane Lipika, Gadafi.
Njihova tijela izvučena su tek 6. prosinca 1991., nakon potpunog oslobađanja Lipika. Branko je pokopan na čakovečkom groblju uz sve vojne počasti i uz prisutnost brojnih prijatelja i suboraca.
Grad Lipik odao je posebno priznanje našem Đincu, uvrstivši ga na centralni spomenik poginulim braniteljima.
Branko će zauvijek ostati s nama.
