Predsjednik UHRV Korčula Tomislav Katić za Južni je, govoreći o usuglašavanju braniteljskih udruga oko obilježja koja bi trebao imati spomenik hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata u Korčuli, između ostalog je kazao kako je „probleme prvi stvorio čovjek koji se natjecao, koji je izgubio, a nije se imao pravo natjecati i kad nije upao među prvih pet rješenja, pokrenuo je lavinu”.
Onaj čije ime u Korčuli mnogi ne izgovaraju dok u njega upiru prstom, prokazujući ga kao začetnika prijepora oko rješenja spomenika koji je podijelio Korčulane jest Abel Brčić. Ugledni je to umjetnik i likovni pedagog, koji je čitajući izjavu Katića o spomeniku u Korčuli, kazao kako ima potrebu reagirati.
„Kad sam pomislio da ljudska glupost može dosegnuti dno i tu se zaustaviti, prevario sam se jer ona ide i preko dna još dublje. Sad, kad me se proziva i nema hrabrosti spomenuti mi ime, sam ću se predstaviti. Ja sam Abel Brčić. Bio sam dragovoljac Domovinskog rata prije njega (Katića), jer dok je na mojoj kapi bio grb Republike Hrvatske, na njegovoj je još bila petokraka Jugo oficira. Istina, na vrijeme se prebacio na pravu stranu povijesti. I njemu i drugima koji su to učinili istinski veliko hvala. Znanje i umijeće ratovanja i vojnih vještina veliki je doprinos ratu u kojem smo pobijedili. Ja, taj 'misteriozni' čovjek koji je član UHRV Korčula, nisam za svoj poziv odabrao vojnu već Pedagošku akademiju - smjer likovnih umjetnosti, na kojoj se studiralo kiparstvo- slikarstvo – arhitektura kao tri sestre blizanke, osposobljavajući se da stečeno znanje, kao likovni pedagog u školi s 42 godine pedagoškog iskustva, prenosim na brojne mlade generacije koje su nastavile put u području likovnih umjetnosti. Moji su profesori bili upravo oni koji su učili od slavnih poput Ivana Meštrovića, kao što je bio profesor Andrija Krstulović koji je napravio 'Božicu pravde' ispred Suda u Splitu, a isklesao je i dvije karijatide od crnog granita po Meštroviću za Njegošev mauzolej na Lovćenu. Imao sam od koga učiti i naučiti, i s time se osobito ponosim.” - naveo je Brčić.
„Kažu šutnja je zlato, a kako više nisu ta vremena u kojima se trebalo šutjeti, u kojima si, nakon što progovoriš, odlazio na dugogodišnje besplatno ljetovanje i tucanje kamena na Golom, prekinut ću šutnju zvanu Spomenik. Što će mi zlato, radije biram istinu. Nije li Mark Twain napisao: 'Uvijek govori istinu. Tako ne moraš pamtiti što si rekao.' Na takvu odluku potakla me rečenica Tomislava Katića da su probleme stvorili oni koji nemaju veze sa spomenikom i oni koji to nisu smjeli učiniti. Lavina, koju spominje Katić, pokrenula se sama, kao odgovor samomislećih osoba koje ne trpe nametanja lažnih vrijednosti. Lavina krene kada nešto nije dobro postavljeno i nema čvrste temelje ili argumente. ” - naveo je Brčić.
„Hrvatska država za koju smo se borili, demokratska je država sn pravom glasa i slobodom mišljenja svakog njenog građanina. Uskratiti nekome pravo da komentira, iznosi svoje mišljenje, s kojim se nužno ne mora slagati ni on ni drugi, nedopustivo je. Umisliti da je samo njegovo ili mišljenje grupice oko njega, jedino ispravno, a da su drugi u krivu i nemaju pravo na svoje mišljenje je neprihvatljivo.” - naveo je Brčić, postavivši Tomislavu Katiću pitanje „odakle njemu pravo, smatrati da samo on ima pravo iznijeti stav i ocjenjivati nešto valjanim dok drugi na to nemaju pravo”.
„Umjesto da se uvažavaju ideje koje čuvaju kulturnu baštinu, nasljeđe, domoljubne vrijednosti i tradiciju, za koje se zalažem, on ”dejstvuje” na suborca, branitelja. Čak mi 'ne zna' ni ime i prezime. Vrijeđa cijelu grupu branitelja, njihove obitelji, supruge i njihovu djecu da nemaju veze sa spomenikom.” - istaknuo je Abel Brčić.
Postavivši pitanje tko je više od branitelja mjerodavan odlučivati o spomeniku njima u čast, Brčić se osvrnuo na Katićevu izjavu kojom je istup predsjednika Povjerenstva Miloša Pecotića na prezentaciji radova pristiglih na natječaj za idejno rješenje spomenika nazvao nespretnim.
„Uzeti u obranu predsjednika povjerenstva Miloša Pecotića, koji hrvatski grb naziva šahovnicom koja nije 'in' da bude na spomeniku jer to više nije moderno ni potrebno, koji je, pozivajući se na NOR, rekao da bi bez NOR-a Korčula bila još pod Italijom i zvala bi se Kurcola. Dok je Pecotić takvim izjavama negirao Domovinski rat, Katić njegov nastup naziva nespretnim. Upravo takova izjava i rad kojega su izabrali kao prvonagrađeni, podiglo je nezadovoljstvo branitelja, njihovih obitelji i građana.” - naveo je Abel Brčić, koji se osvrnuo na prvonagrađeno rješenje, kojim je malo tko u Korčuli zadovoljan.
„Rad nimalo ne priliči namjeni, a već je viđen na brojnim mjestima u Zagrebu kao parkovna arhitektura jer su te betonske valovite forme u parkovima i na zelenim površinama zapravo sjedalice, ležaljke. Domovinski rat nije bio odmor, izležavanje i plandovanje, već četverogodišnji krvavi, pogibeljni i razarajući. Nakon odabira prvonagrađenog rješenja brojni građani i branitelji svojim su reakcijama pokazali da imaju veću svijest što bi spomenik braniteljima trebao biti, predstavljati i koju poruku i ideju nosi.
Možda je Tomislav Katić, nadovezujući se na predsjednika povjerenstva želio reći, mi se razumijemo i što mi odredimo to je to, i tko ste vi da uopće komentirate bilo što. Njima je valjda u glavama još jednoumlje pa im demokratska rasprava i mišljenja teško padaju.” - naveo je Abel Brčić.
Osvrnuo se i na navode Tomislava Katića kako se on nije mogao natjecati na natječaju za odabir idejnog rješenja za spomenik hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata u Korčuli.
„U uvjetima natječaja jasno piše tko se može natjecati za idejno rješenje spomenika. Pravo sudjelovanja imaju sve pravne ili fizičke osobe, bez obzira na mjesto/sjedišta, prebivališta. Stručnost natjecatelja je zadovoljena kad je barem jedan od autora natječajnog rada ovlašteni arhitekt ili ovlašteni arhitekt urbanist. Od ostalih autora mogu sudjelovati ovlašteni arhitekti, kipari, dizajneri, ili drugi likovni umjetnici, krajobrazni arhitekti, osobe sa završenom Likovnom, Akademijom primijenjenih umjetnosti, čak i studenti dizajna, arhitekture, krajobrazne arhitekture, likovne akademije te umjetnici s referentnom umjetničkom djelatnošću.
U navedenom popisu nigdje se ne navodi Vojna akademija i znanje koje se stječe na njoj da bi osoba koja završi vojnu akademiju bila kompetentna iznositi stavove koje iznosi, prozivajući upravo osobu koja ima akademsku naobrazbu iz područja likovnih umjetnosti da se nije imao pravo natjecati. Valjda on još misli da mi je za to potrebno odobrenje vojne osobe, jer, eto, na vojnim se akademijama, umjesto vojnih doktrina, onako, usput, izučavala i umjetnost. Što naravno nije točno. Znamo što se tamo uči i s kojom svrhom.” - naveo je Brčić, istaknuvši za sebe kako je likovnjak od glave do pete.
„Kao likovni pedagog istaknuo sam se u struci dobivši brojne nagrade s učenicima na području likovne kulture, kako u Hrvatskoj, tako i na nekoliko svjetskih osvojenih prvih mjesta. Bio sam dugogodišnji mentor likovne kulture, koji je imao čast pisati udžbenik Valovi boja 8 u izdanju Školske knjige, ali i recenzije za udžbenike Pogled – Potez od 5. do 8. razreda u izdanju Profil-Kletta, za koje sam po novom kurikulumu kreirao likovne mape koje su i danas u uporabi. O meni kao slikaru s referentnom umjetničkom djelatnošću najbolje govori moje 45-ogodišnje aktivno slikarsko djelovanje i sudjelovanje na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Član sam Njemačkog društva Saveza za slobodnu umjetnost iz Darmstadta, a i HDLUS, ULUKA, INSE-e, Sudjelovao sam na stotine skupnih izložbi, priredio brojne samostalne izložbe i donirao raznim udrugama svoje radove za humanitarni rad. Ali kada mi Tomislav Katić kaže da se nisam smio natjecati, valjda misli da je on kompetentniji da to izjavi.” - naveo je Brčić
Istaknuvši kako od Povjerenstva nije dobio napismeno obrazloženje da ne može sudjelovati u natječaju, Brčić je dodao kako je po srijedi obmana javnosti o kojoj više ne želi šutjeti te se osvrnuo na odnos UHDDR Korčula prema spomeniku, odnosno prvonagrađenom radu.
„UHDDR, čijem sam članstvu i ja pristupio 27. listopada 1994.godine, zbog 20-godišnje neaktivnosti brisana je iz Registra udruga. Aktivirali su se upravo sad, kad se poteglo pitanje oko spomenika, da bi dali svoj doprinos popravljanju odabranog rješenja. Već se uveliko pisalo oko toga da UHDDR priznaje legalitet i legitimitet, ali navode da spomenik ne smije biti karikatura ili rebus, da mora imati natpis u visini glave i to jasno istaknutim slovima i grbom RH, nikako da piše na betonskim pločama koje bi trebale biti spomenik jer za njih to spomenik nije, pa predlažu kameni ili stakleni monolit na kojeg bi složili sve to što nedostaje, oprali obraz i pokušali spasiti nagrađeni rad, da dobije kakvu takvu masku, iza koje bi se i dalje krile betonske globalističke neinovativne parkovne zavinute ploče, zapravo pet ploča koje, da bi ih se vidjelo, treba promatrati iz ptičje perspektive. Tada se vide razasute tri plus dvije plohe razmaknute kompozicije koje bi navodno trebao simbolizirati hrvatski grb, koji valjda sugerira nejedinstvo svojim razasutim položajima. Da bi se sve to moglo posjetiocu pojasniti predlažu lektore da sastave tekst da bude jasno i za 500 godina tko je bio agresor, a tko se branio. Dakle iz svega navedenog, jasno je da se UHDDR ne slaže ni s čim osim s time da sudjeluje, jer naravno ne žele ostati po strani u realizaciji spomenika pa su voljni deklarativno prihvatiti sve, ali zapravo ništa jer uvjetuju brojne izmjene koje krše legalitet I legitimitet.” - naveo je.
Poštivati legalitet i legitimitet, istaknuo je Brčić, značilo bi ne vršiti nikakve dodatne intervencije na nagrađenom radu. Prokomentirao je i izjavu Tomislava Katića kako njegov rad, koji je zajednički rad s arhitektom Ottom Barićem, nije pobijedio niti je u prvih pet.
„Kako on to zna ako nije član povjerenstva? Samo se tri prva vrednuju, a svi ostali su četvrti. A ukupno je na raspisani natječaj pristiglo 16 prijedloga.” - naveo je Brčić, koji se referirao na Idejno rješenje spomenika braniteljima koje je izradio s arhitektom Barićem, a koje se, dodao je, tobože, naknadnom pameću, prema Povjerenstvu nije moglo natjecati. A jedini od 16 pristiglih na natječaj ima baš sve što UHDDR traži da spomenik treba imati. Nisam protiv gradnje spomenika, naprotiv, ali sam protiv da se nagrađeni popravlja, dorađuje da bi dobio ona potrebna obilježja koja spomenik Domovinskom ratu i braniteljima treba imati, zato sam da se natječaj ponovi.
„Spomenik kao likovno rješenje Hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata u Korčuli, izražen je kroz snažnu simboliku kockastih blokova, kubusa koji asociraju na elemente grba Republike Hrvatske. Ritmički razigranim formama unosi se ritam u kompoziciju blokova, čime doprinosi i igri svjetla i sjena, ovisno o kretanju sunca. Kompozicija formirana od pet kamenih blokova poveznica je s hrvatskim grbom, koji u svakoj horizontali ima pet kvadratnih polja, a koje svojom masom i konstrukcijom karakteriziraju čvrstoću, monumentalnost, ali i povezanost i jedinstvo kompozicije, čvrstoću i zajedništvo, koje su hrvatski branitelji pokazali u Domovinskom ratu. Varirajući teksturom obrade kamene površine hrapavo – glatko potencira se još jednom poveznica s hrvatskim grbom, jer su različitom obradom kamene površine dobivena crvene i bijele plohe. Plohe kubusa raspoređene su tako da su stvorile svojim položajima dinamičnu formu u pogledu visine, a također, i naprijed - natrag, pri čemu nastaju dvije propusne šupljine, čineći formu skulpture spomenika prošupljenom. Ispred spomenika je kocka od crvenog granita, koja bojom simbolizira krv poginulih i stradalih u Domovinskom ratu. Na toj granitnoj kocki je grb Republike Hrvatske, na jednoj strani, a na drugoj je tekst 'U spomen braniteljima i Domovinskom ratu 1991. – 1995.', a na trećoj strani spomenika 'Grad Korčula i UHRV Korčula' dok bi na četvrtoj plohi granitne kocke bio istaknut stih Dobriše Cesarića 'O Hrvatska, o moja domovino, ti moja bajko, ti moja davnino', koji simbolizira dosanjani san Hrvata za svojom domovinom, ostvarenom u Domovinskom ratu. Skulptura spomenika vidljiva je sa svih strana kako s prednjim dijelom tako i sa stražnjim kojim povezuje spomenički plato. Prvim pogledom na kompoziciju uočava se nazubljenost, koja je karakteristična za korčulanske kule. A kruna koja se krije u kompoziciji kubusa, može se povezati i s krunom kralja viteške igre Moreška koja se preko 350 godina tradicionalno igra u Korčuli. Sama viteška igra, predstavlja boj između Maura i predstavlja borbu dobra i zla. Upravo kako su se hrvatski branitelji borili protiv velikosrpskih osvajača i pobijedili i oslobodili Republiku Hrvatsku. Korčulanski branitelji topnici u bici s brodovima JNA izvojevali su prvu pobjedu u Domovinskom ratu i prekinuli pomorsku blokadu otoka i Dubrovnika. Ovaj spomenik trajno simbolizira borbu dobra i zla, likovnim jezikom i simbolikom otpor zlu i pobjedu dobra i domoljublja. Ideja autora je bila da skulptura simbolički djeluje čvrsto kao trajni lanac zajedništva i pobjede u Domovinskom ratu.” - naveo je Abel Brčić.
