U subotu, 8. kolovoza 2026. godine, VETERAN – Društvo branitelja Domovinskog rata realiziralo je studijsko putovanje „VRO Oluja“, kojim su članovi Društva krenuli iz Gornjeg Mihaljevca prema Zagrebu, Medvednici, Medvedgradu i Samoboru.
Studijsko putovanje organizirano je u duhu obilježavanja 31. obljetnice Vojno-redarstvene operacije „Oluja“, a njegov je cilj bio spojiti sjećanje na Domovinski rat i hrvatske branitelje s upoznavanjem bogate hrvatske povijesne, kulturne i prirodne baštine.
Bio je to dan ispunjen molitvom, učenjem, sjećanjem, odavanjem počasti, ali i druženjem i zajedništvom.
U spomen na poginule hrvatske branitelje – Sveta Mati Slobode
Prvo odredište našeg putovanja bila je zavjetna crkva Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu, posvećena Majci Božjoj – Svetoj Mati Slobode i podignuta u spomen na poginule hrvatske branitelje.
Crkva je građena od 1995. do 2000. godine, a posvetio ju je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, 12. studenoga 2000. godine.
U crkvi smo imali priliku čuti više o njezinu nastanku, arhitekturi, simbolici i značenju koje ima za hrvatske branitelje, njihove obitelji i cijeli hrvatski narod.
Posebno dostojanstven trenutak bila je sveta misa za sve poginule i umrle hrvatske branitelje. U molitvi i tišini prisjetili smo se svih onih koji su svoje živote položili za slobodu Republike Hrvatske.
Mjesto poput Svete Mati Slobode podsjeća nas da iza svakog datuma, svake operacije i svakog povijesnog događaja stoje ljudi, njihove obitelji i žrtve koje nikada ne smiju biti zaboravljene.
U dubinama Medvednice – Rudnik Zrinski
Nakon Zagreba put nas je poveo prema Parku prirode Medvednica, gdje smo zavirili u jedan sasvim drugačiji dio hrvatske povijesti.
Posjetili smo Rudnik Zrinski, vrijedan spomenik rudarske i industrijske baštine Medvednice.
Rudnik je nastao u 16. stoljeću, kada je u Rudarskom vrtu pronađen galenit, ruda u kojoj se kao primjesa nalazi srebro. U potrazi za dragocjenom rudom rudari su ručno probijali podzemne hodnike i radili u iznimno teškim uvjetima. Služili su se čekićima, klinovima, pijucima i lopatama, a podzemne hodnike osvjetljavali uljanim svjetiljkama i svijećama.
Koliko je rudarski posao bio zahtjevan, govori i podatak da je za dobivanje svega pola kilograma srebra trebalo preraditi približno jednu tonu galenita.
Proizvodnja u rudniku obustavljena je sredinom 17. stoljeća, a rudnik je stoljećima ostao skriven u dubinama Medvednice. Za posjetitelje je uređen 2004. godine, a 2006. proglašen je zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Kroz podzemlje Rudnika Zrinski proveo nas je Igor Rapaić, kojemu zahvaljujemo na stručnom, zanimljivom i vrlo slikovitom predstavljanju života i rada nekadašnjih rudara.
Kroz priče, povijesne činjenice i sam prostor rudnika mogli smo barem nakratko zamisliti kako je izgledao težak svakodnevni život ljudi koji su duboko pod zemljom tražili vrijednu rudu.
Medvedgrad i Oltar domovine – mjesto posebnog sjećanja
Nakon Rudnika Zrinski nastavili smo prema Medvedgradu, srednjovjekovnoj utvrdi koja već stoljećima bdije nad Zagrebom.
No, za članove VETERAN-a Medvedgrad je imao i posebno značenje.
Na Oltaru domovine održan je prigodni protokol odavanja počasti hrvatskoj Domovini i svima koji su kroz hrvatsku povijest svoje živote ugradili u njezinu slobodu.
Vijenac je položio predsjednik Društva Željko Dvanajščak, dok su svijeće zapalili Jakov Miljančić i Petar Perhoć.
Tom je prigodom predsjednik Dvanajščak podsjetio na simboliku Oltara domovine i njegovo značenje u hrvatskoj memorijalnoj baštini.
Oltar domovine djelo je akademskog kipara Kuzme Kovačića, a svečano je otvoren 30. svibnja 1994. godine, na tadašnji Dan državnosti Republike Hrvatske, kada ga je otvorio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.
Spomenik je zamišljen kao mjesto odavanja počasti hrvatskoj Domovini i svima koji su se kroz hrvatsku povijest žrtvovali za njezinu slobodu.
Posebnu simboliku nose kameni blokovi od kojih je izgrađen Oltar – kamen je dopremljen iz različitih krajeva Hrvatske, čime je cijela Domovina simbolično objedinjena na jednom mjestu.
U sklopu spomenika nalaze se i elementi koji nose snažnu simboliku hrvatske povijesti i stradanja – križ, stihovi hrvatske himne, plave staklene ploče oblikovane poput hrvatskog grba te staklene „suze“ koje simboliziraju patnju i žrtvu kroz hrvatsku povijest. U središtu Oltara nalazi se vječni plamen.
Stojeći pred Oltarom domovine, prisjetili smo se da sloboda koju danas živimo nije došla sama od sebe.
Sjećanje na žrtvu obvezuje.
Medvedgrad – povijest ispričana na suvremen način
Nakon protokola odavanja počasti obišli smo i Centar za posjetitelje Medvedgrad, gdje smo imali priliku upoznati bogatu prirodnu, kulturnu i povijesnu baštinu Medvednice.
Suvremeni postav Medvedgrada povijest približava kroz interaktivne i multimedijalne sadržaje, omogućujući posjetiteljima da na zanimljiv način upoznaju život ljudi, prirodu i povijest ovog prostora.
Posebno smo upoznali tri stalne izložbe – „U kraljevstvu drevnih šuma“, „Začarana povijest“ i „Tajne drevne planine“.
Kroz njih se isprepliću prirodna i kulturna baština Medvednice, povijest Medvedgrada, život ljudi u prošlim vremenima te brojne legende koje su se tijekom stoljeća vezale uz ovu planinu.
Naravno, posebno mjesto zauzima i priča o Crnoj kraljici, legendi povezanoj s Barbarom Celjskom, koja je postala jedan od najprepoznatljivijih simbola Medvedgrada. Priče o njezinu životu, tajanstvenosti i skrivenom blagu dodatno su obogatile naš posjet ovom povijesnom mjestu.
Medvedgrad tako nije samo stari kamen i zidina – on je mjesto na kojem se susreću povijest, legende, priroda i suvremeni način prezentacije baštine.
Nakon povijesti – druženje u Samoboru
Nakon ispunjenog programa na Medvednici nastavili smo put prema Samoboru, gdje je uslijedio zajednički ručak u restoranu Hotela Lavica.
Nakon ručka ostalo je vremena za razgovor, druženje i slobodno vrijeme, a posjet Samoboru nije mogao proći bez kušanja njegove najpoznatije slastice – čuvene samoborske kremšnite.
Uz dobru atmosferu, razgovor i druženje, članovi Društva zaokružili su još jedan sadržajan dan.
Da se ne zaboravi
U Gornji Mihaljevec vratili smo se puni dojmova, novih znanja i lijepih uspomena.
Studijsko putovanje „VRO Oluja“ još je jednom pokazalo koliko je važno povezivati kulturu sjećanja, hrvatsku povijest i baštinu te zajedništvo hrvatskih branitelja.
Od Svete Mati Slobode, gdje smo se molitvom prisjetili poginulih hrvatskih branitelja, preko dubina Rudnika Zrinski i srednjovjekovnog Medvedgrada, pa sve do Oltara domovine – cijeli je put bio svojevrsna priča o Hrvatskoj, njezinoj prošlosti, njezinim žrtvama i njezinoj slobodi.
Jer povijest nije samo ono što piše u knjigama.
Povijest su mjesta koja posjećujemo.
Povijest su ljudi kojih se sjećamo.
Povijest su žrtve koje ne smijemo zaboraviti.
A naša je odgovornost da ono što znamo i čega se sjećamo prenesemo generacijama koje dolaze.
Da se ne zaboravi.
---
Ines Miljančić
tajnica Društva VETERAN
