O našoj hrani, kao što sam već napisao, brinuli su se civilni srbijanski zatvorenici. Kako su nam rezali kruh na jako tanke šnite tako je okrajak uvijek ostajao veći jer su se bojali da si ne odsjeku prste. E tu je nastajala svađa među logorašima. Svatko je htio taj okrajak jer se od njega moglo barem malo zasititi. Nas petorica nikada nismo sudjelovali u tim raspravama i svađama nego smo mirno čekali da se podjele okrajci da mi možemo uzeti ono što nam ostane. Kako su te rasprave bile svakodnevne jednog dana Loki izgovara ključnu rečenicu:
“Dečki moji zapamtite što vam vaš Loki kaže, ovaj mitrovački okrajak će nas branitelje pratiti kroz cijeli život.”
Što je zapravo Loki mislio kada je ovo izjavio? Pa mislio je na tu neslogu koja nas prati. Nesloga će nas branitelje pratiti zbog mrvica koje padaju sa stola onih koji nam nisu dostojni niti cipele obrisati.
Nažalost, prokletstvo mitrovačkog okrajka nas i dan danas prati. Radi mrvica koje raznim političarima padaju sa stola mi branitelji se međusobno svađamo. Ja osobno ću biti kao i u Mitrovici, radije kruha gladan nego prijeći crtu dostojanstva.
