Od trenutka u kojem je Igor Korač saborskoj zastupnici iz redova SDSS-a Dragani Jeckov poslao otvoreno pismo, ovaj je maloljetni branitelj probio granice rodnog Vukovara i postao poznat široj javnosti.
No, nije to bilo pismo osude, mržnje niti prozivke, već čin očaja kojim je Igor iskreno upitao Jeckov iz Negoslavaca ima li ikakvu informaciju o njegovom djedu Anti koji je 1. studenog 1991. sa ekonomije Jakobovac kod Vukovara odveden upravo selo Negoslavce iz kojih se nikada nije vratio.
“Svi šute, ali ja ću ga pronaći”
Na naše pitanje, je li bilo kakve povratne informacije, Igor kaže:
“Ne. Šutnja kao i do sada, ali to me neće zaustaviti. Potraga za djedom je postala moj životni cilj, tražit ću ga sve dok postojim i pritom neću birati načine. Razgovor sa vama je jedan od njih.”
Da uistinu ne bira načine, dokazao je i prije dvije godine kada je u centru Vukovara preko tvrtke Europlakat platio postaviljanje velikog plakata s informacijama o djedi Anti i molbom da mu se na mail dostave bilo kakve informacije o njegovu nestanku ili grobnici s njegovim ostacima.
Neki su pokušali pokidati plakat
“Plakat je bilo nemoguće ne primjetiti. Unatoč tome, nitko nije prekršio ‘zavjet šutnje’ niti mi se makar anonimno javio. Ali ne mogu reći da je taj plakat bio u potpunosti ignoriran, jer ga je netko pokušao strgati.’
Na žalost, ni priča o Igorovom ocu koji je bio zatočen u srpskim logorima – također je nesretno završila. Traume koje je doživio u zatočeništvu ostavile su na njemu toliko traga da se do kraja života, koji je sam okončao, nije usudio približiti državnim granicama.
Njegov otac sve to nije mogao podnijeti
“Nikada nije pričao o mjesecima u logoru, ali smo od drugih doznali kroz kakva je mučenja prošao. Uz te traume, pokušao je živjeti sa činjenicom da njegovog oca jednostavno nema. Sada se samo nadam da je našao mir, ali to isto želim i za svog djeda. Želim znati gdje je i saznat ću”, odlučan je Igor.
Naš sugovornik kaže da zna sve o trenucima koji su prethodili djedovu nestanku:
“Živio je sa bakom na Ovčari koju su Hrvati polako napuštali. Za razliku od bake, moj tada 60-godišnji djed na to nije pristao, nije želio ostaviti psa, kokoši svinje… Živio je u uvjerenju da mu mitko neće nauditi jer je bio iznimno dobar čovjek koji je obilježio moje djetinjstvo. Dakle, pouzdano znam da su ga strpali u prikolicu kamiončića i odvezli u centar Negoslavaca. U kamionu je jednoj ženi dao šteku cigareta jer je pretpostavljao da neće preživjeti. Odmah po izlasku iz kamiona započelo je premlaćivanje, a ta žena je puštena zahvaljujući nekim Srbima koji su je prepoznali. Od druge žene koja je imala tu nesreću da se zatekne na mjestu gdje i moj djed, doznao sam da je pet do šest dana ispitivan i mučen. Ona ga je vidjela posljednji dan zavezanog žicom i pretučenog.”
Možda i vi možete pomoći
Igor Korač kaže da je svaka kuća u Negoslavcima “dio te priče”, ali ne namjerava osobno otići u to selo po informacije:
“Osjećam mučninu dok prolazim pored Negoslavaca. Palo mi je na pamet posjetiti bivšeg djedova prijatelja koji je tamo imao svoj privatni logor, ali je na žalost umro bez ikakve kazne. Svi smo to ovdje znali, ali država nije reagirala. Sada znam da se mogu pouzdati samo u sebe. Tražit ću ga dok sam živ”, kazao je Igor za kraj.
Ukoliko netko ima bilo kakve informacije koje bi pomogle Igoru Koraču da pronađe djeda Antu, možete ga kotaktirati na mail
