Druge županije i gradovi su ponosni na svoje ratne postrojbe, a kod nas ih se ni ne spominje! Zašto?
Na obilježavanju 32. obljetnice formiranja 34. inženjerijske bojne HV, koja je u petak održana u Čakovcu, okupio se (pre)mali broj inženjeraca, s obzirom da je u pet godina Domovinskog rata postrojbom prošlo njih oko 2.100. Nije bilo ni svećenika da kod polaganja vijenca i paljenja svijeća kod Spomenika poginulim i nestalim braniteljima Domovinskog rata u čakovečkom Perivoju Zrinskih povede molitvu za sve one čije su fotografije na spomeniku. Nije bilo nikoga ni od rukovodstva iz Grada Čakovca, a iz Međimurske županije došao je samo zamjenik župana Josip Grivec.
O slavnom putu 34. inženjerijske bojne HV, govorio je predsjednik Udruge veterana te postrojbe, brigadir Dragutin Remenar. Zahvalio je svima koji su u ovoj postrojbi sudjelovali u Domovinskom ratu, uložili svoje zdravlje i život u temelje Domovine Hrvatske. Inženjerci 34. bojne iz Međimurja radili su i poslije rata na obnovi i razminiravanju sve do 2002. godine.
-Mi nismo bili nikakva gardijska postrojba, nego obični, većinom mobilizirani ljudi, koji su sa svog sigurnog radnog mjesta krenuli u rat, ali su se uz kvalitetan časnički i dočasnički kadar, svakodnevno obučavali i pripremali za izuzetno zahtjevne zadatke. To je rezultiralo relativno malim brojem poginulih i ranjenih u akcijama – kazao je Remenar, a zatim naglasio:
-Zašto svake godine moramo obilježavati Dan 34. bojne? Zato što se prolaskom vremena slika o braniteljima mijenja, a spominjanje Domovinskog rata stišava! Tako se i za 34. bojnu sve manje čulo, a doprinos njezinih pripadnika stvaranju “Lijepe naše” polako se zaboravljao. K tome, mislim da Domovinski rat kao tema nije dovoljno zastupljen ni na jednoj razini obrazovnog sustava. Zbog svega toga mi organiziramo tribine za učenike i profesore, u Udrugu uključujemo mlade ljude, educiramo ih, usađujemo domoljublje te nastojimo prenijeti i sačuvati sjećanja iz Domovinskog rata. Tiskali smo i monografiju 34. bojne, a Grad Čakovec jednu je ulicu nazvao imenom naše inženjerijske bojne. Surađujemo s medijima, imamo svoju internetsku stranicu – kazao je brigadir Dragutin Remenar.
Uputio je i javnu kritiku obnašateljima vlasti u Međimurju.
-Mi nećemo i ne smijemo dozvoliti da se ova postrojba i njezin ratni put minoriziraju. Niti da se prešućuju ovi ljudi, događaji i operacije u kojima je sudjelovala naša postrojba, možda jedina iz Međimurja. Na svečanim obilježavanjima godišnjica velikih pobjeda i operacija u Domovinskom ratu slušamo o djelovanjima postrojba iz drugih krajeva, kao da iz Međimurja nije bilo nikoga.
Druge županije i gradovi su ponosni na svoje ratnike, svoje postrojbe, koje su sudjelovale u Domovinskom ratu i zahvalnost im pokazuju barem na te datume, a kod nas ih se ponekad ni ne spomene. Zar se mi sramimo svojih postrojbi ili je u pitanju nešto drugo?
Svo ratno i poratno vrijeme mi smo svojom građevinskom mehanizacijom pomagali razvoju svih gradova i mjesta u Međimurju. Ljudi su nas zvali, bili smo ti koji smo svjedočili snagu vojske i jedinstvo naroda. To je nekima potrebno i više puta naglasiti! Ponosimo se što je 34. inženjerijsku bojnu HV odlikovao Predsjednik RH, Franjo Tuđman, i to Redom Nikole Šubića Zrinskog. Na žalost, to je jedino priznanje koje je ova značajna postrojba dobila. U Međimurju ništa!
Zašto imamo s jedne strane favoriziranje a s druge neuvažavanje braniteljskih udruga? Ne priznajemo nikakvu reprezentativnu braniteljsku udrugu u Međimurskoj županiji. Zalažemo se za suradnju s drugim udrugama bez obzira na njihovu brojnost, ali po načelu ravnopravnosti – kazao je brigadir Dragutin Remenar, predsjednik Udruge veterana 34. inženjerijske bojne HV, čije ime se malo spominje, ali su njezina djela velika.
Sigurno veća, nego svih političara zajedno!
