Jučer nam je čak i predsjednik RH pohodio komunistički festival u Šibeniku taman na predstavljanje knjige Sutjeska: bitka svih bitaka. Starije generacije jako dobro znaju koliki je mit naknadno nastao oko te bitke , no zaslužene lovorike za hrabrost i žrtvovanje u jednoj od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata nisu išle onima koji su najveće gubitke podnijeli i najveću hrabrost pokazali.
Tko je to bio? Hrvatski vojnik, naravno. Tko bi drugi?
Ukratko da bitku stavimo u povijesni kontekst. Bitka na Sutjesci u jugoslavenskoj je historiografiji bila poznata pod nazivom Peta neprijateljska ofenziva a Nijemci su je vodili pod nazivom Schwarz.
Cilj nije bio ubiti Tita kako se kasnije kitilo u poslijeratnim epifanijama (Nijemci nisu znali gdje se Tito uopće nalazi, ovdje moram učiniti jednu digresiju i istaknuti kako me ovo naknadno dodavanje jako podsjeća na retoriku lažljivog Vučića koji katkad sebi i svom narodu daje preveliku važnost dok suprotna strana blago nije svjesna da uopće postoje), dakle cilj je bio čist i njemački jasan, uništiti kompletan pokret otpora. O odnosu snaga nećemo iako je bilo ogromnog dodavanja njemačkim snagama i oduzimanja partizanskim kako bi se prikazao što veći brojčani nesrazmjer.) npr govorilo se o 300 njemačkih zrakoplova dočim ih je zbog okolnosti u kojima se Treći Reich nalazio u kasno proljeće 1943 realno bilo maksimalno 40 komada ako i toliko, dok tenkovi zbog konfiguracije terena nisu mogli biti korišteni.
Znate već kako to kod njih ide s brojkama, jel. Svakih 5 godina eksponencijalno rastu.
Tito se u to vrijeme našao u vrlo specifičnoj situaciji, Staljin je raspustio Kominternu i Tito se dakle okreće Britancima. Na samom početku bitke partizani su se već mučili s velikom epidemijom tifusa. Nijemci su, suprotno komunističkoj mitomaniji, stanje s ranjenicima uočili iz zrakoplova tri dana nakon početka operacije Schwarz. Nastavili su s operacijom.
Tito je u sljedećoj poziciji :skriva se u gustoj šumi Zelengore, čeka najavljenu britansku pomoć padobranima i drži si mogućnost odstupa uz najhrabrije vojnike, ne iz Pančeva nego Dalmatince.
Mogao je sve izvući prije same bitke, no odabrao je čekati Britance i poginuti će tisuće partizanskih vojnika, najviše hrvatskih. Nijemci su izgubili 3500 vojnika, partizani skoro 7 500.
Ta se bitka s pravom naziva grobnicom mladosti Dalmacije, jer je stradalo 4105 Hrvata. za usporedbu, poginulo je 67 partizana iz Srbije i 100 iz Crne Gore.
Iako su se komunisti kasnije dičili izjavom njemačkog general pukovnika Luttersa da im je moral bio visok i da su bili dobro vođeni, to se nije odnosilo na cjelokupnu Bitku na Sutjesci nego samo na onaj dio gdje su se borili i gdje su ginuli Hrvati; kod Tjentišta i Zelengore. Zaboravite mitomaniju, bitka je u najboljem slučaju završila neriješeno, Nijemci nisu ostvarili krajnji cilj a partizani su imali ogromne, pretežno hrvatske gubitke.
Dalmatinci, ta silna mladost koja je poginula, borili su se za svoj dom, koji mu je okupirao Talijan po obećanju iz 1915( NDH nije prodala Dalmaciju , zapravo su pokušavali spasiti što se spasiti dalo od teritorija u onim okolnostima)
Borili su se, bili hrabri i većina ih je poginula. Oni koji su ostali ili preobukli kasnije četničke uniforme u partizanske kitili su se bitkom za koju su krv najviše prolijevali Hrvati.
Što mislite, da su tisuće hrvatskih partizana ostale žive, bi li moglo biti onolikih žrtava poslije 8 svibnja 1945? Hrvatski antifašisti gledali su kako komunizam izdaje plemenite ideale za koji su pošli u šumu, kako ih žrtvuje i kasnije se kiti njihovom krvlju i hrabrošću, kako četnici koje su porazili kod Neretve presvlače uniforme, kako ubijaju narod u poraću i trpaju ga u jame, kako ubijaju Hebranga, kako cijeli jedan narod proglašavaju genocidnim iako su SVI do jednog cijelo vrijeme, da, zbog tragičnih okolnosti tuđe pohlepe za hrvatskim teritorijem na različitim stranama. SAMO BRANILI SVOJ DOM i plaćali to golim životima.
Hrvatski antifašizam je postojao dok ga komunisti nisu izdali.
I nemaju se prava danas kititi hrvatskom hrabrošću jer su svako pravo na to izgubili.
Sumnjam da je gospodin predsjednik jučer i cijela ova ekipa na ovom bijednom festivalu slušala o ovakvoj bitki kod Sutjeske. No baš je ovako bilo i nikako drugačije.
Crvena zvijezda je za hrvatski narod simbol najvećeg njegovog stradanja u povijesti i NIŠTA DRUGO.
Sve drugo je laž , mitomanija i dugotrajno parazitiranje na račun hrvatskog naroda.
Ovi što se pozivaju na hrvatski antifašizam daleko su od bilo čega hrvatskog, oni zapravo preziru i ovaj narod i ovu državu a jedino što im hrvatsko paše je hrvatski novac. Kruna, dinar, kuna, euro.
Svaka valuta je dobra.
